Nakon podosta vremena vratih se s novim postom.Razlog mog nepisanja je bio nedostatak vremena i ona boleština što me dosta često hvata, a to je lijenost.Daklem,htjela sam vam objaviti slike s našeg izleta.Bili smo četiri dana na Mljetu,Korčuli i Lastovu.Razred je zakon.Puknuti klasičari nove generacije.To ćemo učiniti neki drugi put jer mi se sad stvarno ne da.Sutra je Smeagolov rođendan.Bit će zakon.Toliko o tome.Back to me...Again...So...Odlučih objaviti nešto.Zašto nešto?To nešto se uopće ne može opisati kao pjesma niti ima vrijednost jedne pjesme.Recimo samo da su to moje misli zarobljene na papiru.Samo dio tih misli,dakako.It je nastalo pred kraj osmog mjeseca...Nitkome nije specijalno posvećeno niti ima nekog drugog glavnog protagonista(prvi sam ja).Mislim da je dosta uvoda...Let's begin now...
PUTOVANJE
Pokušavam pobjeci...
Od tebe ili sebe?
Misterija je još uvijek nerješena...
Možda je tako i bolje...
Trcim u mjestu,posve vezana lancima života...
Žao mi je...
Zaista...
Molim te,vjeruj mi...
U srcu mi odjekuju vriskovi malenog,ranjenog demona koji sada napokon
Shvaca da je pogriješio...
Žao mu je...
Zaista...
Bijes mi razara dušu...
Ne mogu ga se riješiti...
Odnosi sve što sam stvorila...
Boli me...
Zašto?
Zašto mi je žao jer ti nanosim bol?
Ne razumijem...
Ali ni ti mene ne razumiješ,zar ne?
Pokušavam biti netko...
Ali,želim li zaista znati tko?
Želim li uistinu vidjeti u što se pretvaram?
Maska laži i obmane ljudskog bica...
Vjecna krinka propalog umjetnika...
Umrijet cu...
Tako si rekao...
Zaboljelo me...
I ja cu s tobom...
Tu sam...
Još uvijek se borim...
Veo je pao...
Promijenila sam se...
Zašto?
Pitanje bez odgovora?
Ili ga jednostavno ne želim cuti?
Borim se protiv demona koji su se urotili protiv mene...
Vojska malih lupeža uma približava se...
Sve bliže...I bliže...I bliže...
Dolaze po mene...
Gdje si?
Ruka izranja iz mraka...
Pokušavam je dotaknuti,ali ona izmice...
Neprestano...
Stani,molim te...
Ne idi...
Nedostajat ce mi sve ono
Naše...
Naše i nicije više...
Više me nije briga...
Govori mi dok ne zaspem...
Lijepe rijeci...
Meke rijeci...
Želim ih osjetiti i vidjeti...
Ponesi me sa sobom...
Zajedno cemo naci ono što nam je najpotrebnije...
Govori mi...
O nekom novom svijetu...
Necemu posve drugacijem...
Mislim da vidim...
Uranjam u tebe...
Tvoje misli,osjecaje i snove...
U sve što jesi...
Ostani posve miran...
Želim tu mirnocu...
Dijete kaosa je rodeno i gleda te svojim dubokim ocima...
Zove te...
Zašto mu ne odgovaraš?
Bojiš se?
Sve to i nije više važno...
Pogledaj!
Odlazi polako,nesigurno...
Osvrcuci se neprestano...
Sami smo...
No,jesmo li to stvarno željeli?
Nedostaje mi SVIJET...
Ne brini se,imam dovoljno snage za povratak...
Hvala ti...
Rijeci lebde,miluju me po blijedom licu
Na kojem obrazi polako postaju nježno ružicasti...
Vratila sam se...
Napokon...
Kad malo bolje pogledam,mislim da ću objaviti i jednu drugu...Obje su,znači,nastale pred kraj osmog mjeseca...Davno je to bilo...Predavno...
PRAZNINA
Pukotina u srcu
Ožiljci koji nikad ne zacjeljuju...
Kažem ti,prekasno je...
Ali ti ne slušaš,zar ne?
Nije ni cudo...
Glas mi se gubi u vjetru...
Ne želim to,želim Nekoga...
Ne nešto...
Tvoje ruke odaju Tebe...
Bez maski...
Bez prepreka...
Covjece,mislim da tu
ima necega...
Smisao Bivanja?
Koliko želiš,toliko dobiješ...
Pogledaj me u oci,želim
te Vidjeti...
Bez maski...
Bez prepreka...
Vrijeme otkrivanja...
Prekratko...
Vrijeme tece, a ti tu
ništa ne možeš...
Boli li to?
Nadam se da boli...
Bol je divna...
Vjeruj mi...
Izopaceni um izopacenog doba...
Otužna laž...
Što ceš dobiti na lutriji Postojanja?
Sebe?
Nadaj se...
Možda i uspiješ...
Život je nedovršena pjesma...
Izgubljena misao...
Neprocitana knjiga...
Ti...
Kužiš li sada?
Cestitam...Na gluposti...
Osvrni se oko sebe...
Što vidiš?
Srecu,veselje,novac,moc...
Prazninu...
Mrzim te i volim...
Nije li to dovoljno?
Što hoceš od mene?
Sebe?
Mracni sobicak...
Osjecam se tako zarobljeno...
Skriti se u vjecnu tamu i nestati.(zauvijek)
Ali Svjetlost prodire...
Blijeda koža...
Smrt je blizu...
Osjecam njen dah...
Ili je to samo povjetarac
Sjecanja?
Zašto se osjecam ovako?
Polako tonem u ponore Ludila...
Zadnje uže je puklo...
Jeste li sad sretni?
JESTE LI?
Kreativna tišina...
Potrebna i željena...
Predstava je završena...
To bi bilo sve za sada...Pozz do sljedećeg mudrovanja....
P.S Veljiki pozz to: Grgi, velikom obožavatelju Honse,Smeagolu kojoj još jedanput čestitam rođendan,Niniju Opakom, Marijeti koja ovo najvjerojatnije neće pročitati jer su joj blogovi relativno novi pojam, Ivoni Crvenokosoj, Bloodu koji se ponudio Smeagolu da joj piše sastavke iz hrvatskog( čuj, mogli bismo se mi dogovoriti oko matematike ili nekog drugog predmeta),While sleeping (baš ste divan par),Honsi,mom Don Juanui finally Bjanki koja se danas iskrala iz kuće (rekla mi je poslije,kad smo razgovarale,da je zapravo htjela poći na tulum kod svoje susjede Nere,ali da se na putu do tamo predomislila shvativši kolika je to praznoglava koza),Ivi koja možda ovo pročita jer jedina iz mog razreda zna adresu mog bloga...Ako sam koga zaboravila,sorry...
|